12. 12. 2010.

Misli iz voza

Posle nekog vremena sam odlučio kući poći. Kao i uvek brzo, stvari pakujem, potrebne informacije o putu prikupljam i krecem. Vreme prilično tmurno ubija volju za putovanjem ali put nije težak kada je cilj blizu.
Voz nije kasnio, mesta u njemu je bilo i grejanje je radilo. Nakon tako dobrih polaznih činjenica ono tmurno vreme prvo pomenuto se sasvim izgubilo u mislima putnika. Kao i uvek takva putovanja pokušavam da iskoristim razmišljajući, o razmin iskustvima, raznim događajima koji nas uče i bogate našu svagodnevnicu. U tim razmišljanjima sam daleko otišao i u neke granice udario gde je za njihovo probijanje bilo neophodno nešto sasvim novo, neko drugačije putovanje, drugačije poznanstvo i sasvim novo iskustvo.
Ta granica je probijena na moje iznenađenje sasvim drugačije, u ulici u kojoj živim, u kolima koja vozim, i u kolima sa osobom koju dobro poznajem. U razgovoru i iznetim tumačenjima, shvatanjem onoga što radim je otvorilo sasvim novu stranicu mojih razmišljanja. Na toj stranici je trebalo da piše o energiji između muškarca i žene, o energiji polova koji se privlače. Postojala su neka neslaganja o tome kako ja doživljavam žene i kako to drugi vide. Sva ta ne slaganja su pravile određene komplikacije i činile određene trenutke vrlo neprijatnim. U njihovoj priči postojalo je istine, ali se nešto u meni snažno tome protivilo. Dugo sam tražio i želeo da znam zašto, šta je uzrok ne slaganja. Ovaj tekst je i inspirisan tom problematikom želeći da neke svoje misli pretvorim u slova kako bi ih podelio sa drugima. Možda ovim tekstom želim da budem shvaćen ali u istom trenutku se i pitam da li je to uopšte i moguće. Ključ problema se nalazio u mojim potrebama. Neki vide jedno a meni treba sasvim drugo. Meni je potrebna ženska energija, upravo ona toplina koju žena  ima u svom pogledu, nežnost u pokretu i ljubav u osmehu. Govorim, mislim o energetskom postojanju, a ne o fizičkom. Postoji mnogo fizički savršeno građenih devojaka a energetski tako praznih, osmeha hladnih i pokreta tako veštačkih. Kada osetim u svojoj blizini onaj nežan suptilan miris energetskog postojanja žene, u meni se budi neka skrivena potreba da ostvarim energetsku nit povezanosti kako bi inicirao ostvarenje energetske rezonancije muško ženske energije i time podjednako uvećao energiju u oba energetska postojanja. Povećanjem energije jačaju se čula, budi se osećaj sreće, kreativnosti, boljeg raspoloženja i univerzalne ljubavi prema životu i svetu koji nas okružuje. Većina žena oseti to kao nešto lepo bez da su svesne šta se tačno desilo. Kada i povežu da sam ja uzrok te prijatnosti, fizički zauzete odbijaju, nit prekidaju, smatrajući to kao preljubom. Iako fizičkog dodira nije bilo, iako ta nit nigde nije vodila, ništa od nas nije tražila. Jednostavno je samo prijala. Fizički slobodne devojke pokušavaju tu nit čvrsto uhvatiti i zadržati je, misleći da će fizičkim spojem trajno obezbediti postojanost te niti i povišene energije...
Voz je stigao u stanicu ... nastaviće se...