7. 4. 2008.

ponedeljak

Ponedeljak jutro, budim se kasnije nego sto sam planirao. Sedim na krevetu i razmisljam sta mi je ciniti danas tezeci da nista od obaveza ne propustim. Bez mnogo optimizma krecem ka fakultetu, jos pomalo pospan u kacelariji proveravam postu i medju mnogo raznih mailova ugledah jedan koji mi je nekako posebno privukao paznju ...

"Mislimo da nas boli kad ne primamo ljubav. Međutim, ne vređa nas to. Naš bol se se javlja kad ne pružamo ljubav. Rođeni smo da volimo. Moglo bi se reći da smo božanski stvorene ljubavne mašine. Najefikasnije funkcionišemo kada pružamo ljubav. Ljudi su nam nametnuli uverenje da zavisimo od nečije ljubavi. Ali je to neka vrsta pogrešnog verovanja koje donosi tolike nevolje. Prava je istina da naša dobrobit zavisi od pružanja ljubavi. Nije važno šta nam se vraća, važno je šta iz nas izlazi!"
Alan Koen

4 коментара:

Daca је рекао...

Auuu...Zamislite kakvi bi postali ovi, danas poremeceni, musko-zenski odnosi je bar 1/4 muskaraca i zena svesno ove Alanove recnice...?

ruzica је рекао...

"Nema savršene ljubavi, ljubavi bez boli, vrijeđanja i ponižavanja... Ona znači smrt individualnog života. Ona nas tjera da činimo neke stvari, dopuštajući tako da nas pregaze i uvjerava nas da smo to i zaslužili, da bolje ne možemo dobiti. A osobe kao mi to olako prihvaćaju. Znamo da moramo patiti i da ljubiti nije sreća."

aurora.anna је рекао...

Pa ako bolje svi razmislimo to i jeste tako, jer jedino u šta smo sigurni je ono što mi sećamo, tako da je jedina prava ljubav ona koju mi pružamo, kad nam neko pruži ljubav mi je ne možemo zadržati niti akumulirati, već služi da ona ljubav u nama samo jače zasija. Ljubav je jezik, samo su ga ljudi zaboravili govoriti, jezik bez reči i simbola, jezik kojim se sporazumevamo od rođenja i jedini jezik na kojem se ne može izgovoriti laž.

*AnaB* је рекао...

Divno :))